Poštovane porodice naše nastradale braće, Adisa i Davora, srdačno vas pozdravljam i hvala vam što ste danas sa nama.
Srdačno pozdravljam poštovanog ministra, gospodina Katicu, i policijskog komesara, gospodina Selimovića kojima se zahvaljujem na podršci u organiziranju ovog Memorijalnog turnira.
Pozdravljam predstavnike zakonodavne i izvršne vlasti, predstavnike sindikata policijskih agencija, sve vas cijenjene kolegice i kolege, građane, goste i predstavnike medija.
Ovoliki broj učesnika i prisutnih na Memorijalnom turniru svjedoči da naša braća, Adis i Davor, nikad neće biti zaboravljeni. Otišli su prerano, ali mi ćemo čuvati uspomenu na njih.
Iza Adisa i Davora, s kojima sam radio preko 20 godina, ostala su djeca.
Njihova djeca, koja su danas i pored sve boli koju osjećaju smogla snage da otvore turnir u čast svojih očeva, su sada moja i djeca svakog policijskog službenika.
Iza Adisa i Davora su ostale majke. Njihove majke su sada naše majke, a mi smo njihovi sinovi.
Njihove supruge, braća i sestre su sada naša porodica i svima njima su naša vrata uvijek širom otvorena.
Svaki od nas pojedinačno zakleo se da će životom štititi građane i državu.
Adis i Davor su položili svoje živote.
Svako od nas koji smo danas ovdje spreman je položiti svoj život.
A ono što znam, kada vas danas vidim sve, jeste da i ako ja sutra poginem na dužnosti, iza mene ostajete vi, moja braća i sestre, koji ćete štititi moju djecu i porodicu.
Danas otvaramo prvi turnir kojim se sjećamo naših heroja Adisa i Davora, ali ovo je samo jedan u nizu turnira.
Danas igramo za Adisa i Davora i nije bitno ko će pobijediti.
Jer Adis i Davor su pobjednici i njihova imena će ostati upisana kako u našim srcima, tako i u historiji Bosne i Hercegovine.
Hvala!!!
